IMOTSKA KRAJINA
Imotska krajina povijesno je ime za prostor koji se nalazi u zaleđu masiva Biokove. U prošlosti je Imotska krajina obuhvaćala i rubni dio BiH, a postojeće razgraničenje nastalo je Požarevačkim mirom kojim su okončani sukobi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva u Drugome morejskom ratu 1714. – 1718. godine.
Tvrđava Topana
Tvrđava Topana
Ključnu ulogu u životu ovoga kraja ima plodno Imotsko polje. Između njegove gotovo ravne površine i planinskog masiva Biokove (1762 m) nalazi se prostrano krško područje na kojem se smjenjuju nizovi brda i uvala. Polje i krški prostor u njegovoj neposrednoj okolici bogati su vodom. Duž cijelog polja protječe rijeka Vrljika, a na njegovu se sjeverozapadnom dijelu u hladnom dijelu godine stvara poplavno područje – Prološko blato. Zahvaljujući njima, polje ima izvrsne uvjete za poljoprivredu. Na krškom području sjeverno od polja nalazi se veći broj krških jezera po kojima je Imotska krajina nadaleko poznata.
Nedaleko od Imotskog polja, na padini brežuljka Podi, smjestio se Imotski. Razvio se ispod srednjovjekovne tvrđave koja je bila središte hrvatske županije čije je postojanje u X. st. zabilježio bizantski car Konstantin Porfirogenet (τά Ημοτα). Ostala važnija naselja smjestila su se uza sam rub polja: Proložac (na sjeverozapadnom rubu) te Zmijavci i Runovići (na jugoistočnom rubu). Od naselja smještenih dalje od polja vrijedi istaknuti Zagvozd te zapadna sela – Studence, Lovreć, Cistu…
Površina: 612 km2
Broj stanovnika: 29 721 (2011.)
Gustoća naseljenosti: 48,5 st/km2
Imotski kraj poznat je po svojoj tradiciji i kulturi. Spominje se i u glasovitoj narodnoj baladi Asanaginica koja je prevedena na brojne europske i svjetske jezike. Imotski kraj poznat je po gangi – tradicionalnom pjevanju nastalom početkom XX. st. Ganga je način pjevanja koji se izvodi tako da jedan pjevač izgovara stihove, a ostali ga prate imitirajući zvuk gusala. Konačno, Imotska krajina dala je velik doprinos hrvatskoj književnosti XX. st. Najveće zasluge za to pripadaju velikom pjesniku i piscu Tinu Ujeviću (1891. – 1955.).
10 odabranih zanimljivosti

Gradska jezgra Imotskog
Gradska jezgra Imotskog razvila se u podnožju srednjovjekovne tvrđave. Još od ranoga srednjeg vijeka Imotski je imao važnu upravnu funkciju iako je imao mali broj stanovnika. Najintenzivniji razvoj grada dogodio se u XIX. i XX. st. U njegovoj urbanoj strukturi prepoznatljive su četiri usporedne ulice koje okomito povezuju brojne stepenice. U dobro očuvanoj i zaštićenoj gradskoj jezgri ističu se kuće s obilježjima neostilova i secesije (kuća Benzon), a poseban ambijentalni ugođaj daju brojni objekti skromnije graditeljske vrijednosti podignuti u tradiciji lokalne pučke gradnje. Od ostalih se objekata po svojoj važnosti izdvajaju franjevački samostan i crkva te kompleks stare Zdravstvene stanice (pokraj ulaza u Modro jezero) i režija duhana (Dogana).


Imotska jezera
Imotska jezera dva su krška jezera smještena u neposrednoj blizini gradske jezgre. Modro jezero golema je vrtača dubine oko 150 m na južnome i oko 290 m na sjevernom dijelu. Razina vode u njemu varira tijekom godine – katkad dubina dosegne više od 100 m, ali nije rijetkost da u jesen potpuno presuši. Tada se na dnu jezera igra tradicionalna nogometna utakmica između timova sastavljenih od igrača koji žive u naseljima na njegovu rubu. Krajem XIX. st. izgrađeni su putovi (1100 m) kojima se može spustiti do vode. Crveno jezero, nazvano po zastrašujućim stijenama crvene boje, smješteno je oko 1,5 km zapadno od gradske jezgre. Dubina njegove vode katkad je veća od 300 m, a ukupna dubina jezerske vrtače od dna (smještenog ispod razine mora) do najvišega – sjevernog ruba iznosi oko 550 m. Dosadašnja istraživanja nisu potvrdila postojanje komunikacije između voda ovih dvaju prirodnih fenomena.


Imotske zbirke
Imotske zbirke čuvaju najvrednije materijalne ostatke iz prošlosti Imotskog i Imotske krajine. Zbirka franjevačkog samostana starija je i bogatija od zavičajnog muzeja. Sastavljena je od devet zasebnih zbirki među kojima se ističu arheološka i etnografska zbirka te zbirka umjetničkih slika (pinakoteka) s vrijednim djelima iz XVII. – XX. st. Novija i nešto manja zavičajna zbirka pohranjena je u dijelu industrijskog kompleksa Dogana na Điradi. U njoj se uz arheološku, povijesnu i numizmatičku zbirku mogu razgledati izlošci iz svakidašnjeg života grada i okolnih sela te soba književnika Dinka Štambaka.


Prološko blato
Prološko blato, smješteno na sjeverozapadnom rubu polja, jedno je od posljednjih poplavnih krških polja u Hrvatskoj. U sezoni kiša (jesen-zima) vode s prostora Studenaca i Ričica pune Prološko jezero koje se potom prelijeva preko svoga južnog ruba zbog čega se formira poplavno područje (Blato). Iz vode strši otočić Manastir na kojem se nalaze ostaci franjevačkog samostana iz XVII. st. Na krškom području uza sam sjeverni rub Prološkog jezera nalaze se još tri manja jezera koja s njim i Blatom tvore jedinstvenu cjelinu. Među ovim jezerima najzanimljiviji je 80-ak metara duboki Galipovac.


Vrljika
Vrljika je rijeka ponornica koja protječe Imotskim poljem u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku. U svojem gornjem toku zaštićena je kao ihtiološki rezervat. U tim vodama obitavaju ugrožene vrste ¬ imotska gaovica (endemska vrsta) i riječni rakovi. U izvorišnom području Vrljike nalazi se nekoliko većih izvora (Opačac, Utopište, Dva oka). Pokraj njih uređena je Zelena katedrala – prostor na kojem se tradicionalno održava proslava blagdana Velike Gospe (15. kolovoza). Uza samu cestu, pokraj izvora Utopište, izgrađena je u XIX. st. jednobrodna Gospina crkva na Durmiševcu. Ona je opremljena vrijednim inventarom među kojima se ističe drvena propovjedaonica te kopija slike Gospe Sinjske (ulje na platnu, rad nepoznatog majstora).

Bazilika u Zmijavcima
Bazilika u Zmijavcima ubraja se među najvrednije ranokršćanske ostatke na cijelom prostoru Imotske krajine. Trobrodna bazilika s krstionicama i grobnicama potječe iz V. i VI. st. Na dobro očuvanom nalazištu vidljivo je da bazilika na svojem zapadnom dijelu ima trodijelni narteks (ulazni prostor), a na istočnome dvije apside (polukružni završetak). U sjevernom brodu bazilike, uza sam zapadni zid, nalazi se okrugli krsni zdenac. Odvojeno od bazilike nalaze se ostaci krstionice.


Stećci
Stećci su srednjovjekovni nadgrobni kameni spomenici s uklesanim prizorima iz svakidašnjeg života. Brojni se stećci mogu vidjeti po BiH, ali ima ih i na više mjesta u Imotskoj krajini (Cista Velika, Lovreć, Proložac, Zagvozd…). Na arheološkom lokalitetu Crljivica kraj Ciste Velike nalazi se najveća i najvrednija skupina stećaka u Hrvatskoj. Na tom srednjovjekovnom groblju (XIV. – XV.st.) nalazi se 90-ak dobro očuvanih stećaka. U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se sedam srednjovjekovnih bunara.


Glumci u Zagvozdu
Glumci u Zagvozdu manifestacija je koja se od 1998. godine održava na inicijativu glumca Vedrana Mlikote. Ovdje gostuju kazališne predstave iz cijele Hrvatske, a povremeno se održavaju i glazbene večeri. Ovaj ljetni festival jedan je od najvažnijih kulturnih fenomena u Hrvatskoj, a Trg glumaca u Zagvozdu jedna od nezaobilaznih točaka za sve ljubitelje kulture koji se zateknu u njegovoj blizini.


Uspon na Biokovu
Uspon na Biokovu sjevernom stranom planinskog masiva poseban je doživljaj za ljubitelje prirode. Postoji veći broj označenih staza te planinarski domovi. Po svojoj atraktivnosti treba izdvojiti uspon na Svetog Iliju (polazak iz zaseoka Dedići u Rastovcu) te uspone na Svetog Juru (polazak iz zaseoka Milići u Zagvozdu ili s prijevoja Turija kod Župe).

Imotski specijaliteti
Imotski specijaliteti važan su dio turističke ponude ovoga kraja. Uz tradicionalna jela s ražnja i ispod peke te pršut, najistaknutije mjesto pripada najpoznatijem siru Dalmatinske zagore – studenačkom siru koji se proizvodi od punomasnoga kravljeg mlijeka iz sjeverozapadnoga, brdskog dijela Imotske krajine. Osim slanih specijaliteta, Imotski je poznat i po svojim kolačima od badema i oraha. Uz imotsku tortu, najveću popularnost imaju rafijoli – kolačići od tijesta punjenoga mljevenim orasima i bademima s dodatkom aroma.