Gradska jezgra Imotskog razvila se u podnožju srednjovjekovne tvrđave. Još od ranoga srednjeg vijeka Imotski je imao važnu upravnu funkciju iako je imao mali broj stanovnika. Najintenzivniji razvoj grada dogodio se u XIX. i XX. st. U njegovoj urbanoj strukturi prepoznatljive su četiri usporedne ulice koje okomito povezuju brojne stepenice. U dobro očuvanoj i zaštićenoj gradskoj jezgri ističu se kuće s obilježjima neostilova i secesije (kuća Benzon), a poseban ambijentalni ugođaj daju brojni objekti skromnije graditeljske vrijednosti podignuti u tradiciji lokalne pučke gradnje. Od ostalih se objekata po svojoj važnosti izdvajaju franjevački samostan i crkva te kompleks stare Zdravstvene stanice (pokraj ulaza u Modro jezero) i režija duhana (Dogana).

Imotska jezera dva su krška jezera smještena u neposrednoj blizini gradske jezgre. Modro jezero golema je vrtača dubine oko 150 m na južnome i oko 290 m na sjevernom dijelu. Razina vode u njemu varira tijekom godine – katkad dubina dosegne više od 100 m, ali nije rijetkost da u jesen potpuno presuši. Tada se na dnu jezera igra tradicionalna nogometna utakmica između timova sastavljenih od igrača koji žive u naseljima na njegovu rubu. Krajem XIX. st. izgrađeni su putovi (1100 m) kojima se može spustiti do vode. Crveno jezero, nazvano po zastrašujućim stijenama crvene boje, smješteno je oko 1,5 km zapadno od gradske jezgre. Dubina njegove vode katkad je veća od 300 m, a ukupna dubina jezerske vrtače od dna (smještenog ispod razine mora) do najvišega – sjevernog ruba iznosi oko 550 m. Dosadašnja istraživanja nisu potvrdila postojanje komunikacije između voda ovih dvaju prirodnih fenomena.

Imotske zbirke čuvaju najvrednije materijalne ostatke iz prošlosti Imotskog i Imotske krajine. Zbirka franjevačkog samostana starija je i bogatija od zavičajnog muzeja. Sastavljena je od devet zasebnih zbirki među kojima se ističu arheološka i etnografska zbirka te zbirka umjetničkih slika (pinakoteka) s vrijednim djelima iz XVII. – XX. st. Novija i nešto manja zavičajna zbirka pohranjena je u dijelu industrijskog kompleksa Dogana na Điradi. U njoj se uz arheološku, povijesnu i numizmatičku zbirku mogu razgledati izlošci iz svakidašnjeg života grada i okolnih sela te soba književnika Dinka Štambaka.

Prološko blato, smješteno na sjeverozapadnom rubu polja, jedno je od posljednjih poplavnih krških polja u Hrvatskoj. U sezoni kiša (jesen-zima) vode s prostora Studenaca i Ričica pune Prološko jezero koje se potom prelijeva preko svoga južnog ruba zbog čega se formira poplavno područje (Blato). Iz vode strši otočić Manastir na kojem se nalaze ostaci franjevačkog samostana iz XVII. st. Na krškom području uza sam sjeverni rub Prološkog jezera nalaze se još tri manja jezera koja s njim i Blatom tvore jedinstvenu cjelinu. Među ovim jezerima najzanimljiviji je 80-ak metara duboki Galipovac.

Vrljika je rijeka ponornica koja protječe Imotskim poljem u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku. U svojem gornjem toku zaštićena je kao ihtiološki rezervat. U tim vodama obitavaju ugrožene vrste ¬ imotska gaovica (endemska vrsta) i riječni rakovi. U izvorišnom području Vrljike nalazi se nekoliko većih izvora (Opačac, Utopište, Dva oka). Pokraj njih uređena je Zelena katedrala – prostor na kojem se tradicionalno održava proslava blagdana Velike Gospe (15. kolovoza). Uza samu cestu, pokraj izvora Utopište, izgrađena je u XIX. st. jednobrodna Gospina crkva na Durmiševcu. Ona je opremljena vrijednim inventarom među kojima se ističe drvena propovjedaonica te kopija slike Gospe Sinjske (ulje na platnu, rad nepoznatog majstora).

Bazilika u Zmijavcima ubraja se među najvrednije ranokršćanske ostatke na cijelom prostoru Imotske krajine. Trobrodna bazilika s krstionicama i grobnicama potječe iz V. i VI. st. Na dobro očuvanom nalazištu vidljivo je da bazilika na svojem zapadnom dijelu ima trodijelni narteks (ulazni prostor), a na istočnome dvije apside (polukružni završetak). U sjevernom brodu bazilike, uza sam zapadni zid, nalazi se okrugli krsni zdenac. Odvojeno od bazilike nalaze se ostaci krstionice.

Stećci su srednjovjekovni nadgrobni kameni spomenici s uklesanim prizorima iz svakidašnjeg života. Brojni se stećci mogu vidjeti po BiH, ali ima ih i na više mjesta u Imotskoj krajini (Cista Velika, Lovreć, Proložac, Zagvozd…). Na arheološkom lokalitetu Crljivica kraj Ciste Velike nalazi se najveća i najvrednija skupina stećaka u Hrvatskoj. Na tom srednjovjekovnom groblju (XIV. – XV.st.) nalazi se 90-ak dobro očuvanih stećaka. U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se sedam srednjovjekovnih bunara.

Glumci u Zagvozdu manifestacija je koja se od 1998. godine održava na inicijativu glumca Vedrana Mlikote. Ovdje gostuju kazališne predstave iz cijele Hrvatske, a povremeno se održavaju i glazbene večeri. Ovaj ljetni festival jedan je od najvažnijih kulturnih fenomena u Hrvatskoj, a Trg glumaca u Zagvozdu jedna od nezaobilaznih točaka za sve ljubitelje kulture koji se zateknu u njegovoj blizini.

Uspon na Biokovu sjevernom stranom planinskog masiva poseban je doživljaj za ljubitelje prirode. Postoji veći broj označenih staza te planinarski domovi. Po svojoj atraktivnosti treba izdvojiti uspon na Svetog Iliju (polazak iz zaseoka Dedići u Rastovcu) te uspone na Svetog Juru (polazak iz zaseoka Milići u Zagvozdu ili s prijevoja Turija kod Župe).

Imotski specijaliteti važan su dio turističke ponude ovoga kraja. Uz tradicionalna jela s ražnja i ispod peke te pršut, najistaknutije mjesto pripada najpoznatijem siru Dalmatinske zagore – studenačkom siru koji se proizvodi od punomasnoga kravljeg mlijeka iz sjeverozapadnoga, brdskog dijela Imotske krajine. Osim slanih specijaliteta, Imotski je poznat i po svojim kolačima od badema i oraha. Uz imotsku tortu, najveću popularnost imaju rafijoli – kolačići od tijesta punjenoga mljevenim orasima i bademima s dodatkom aroma.